Promatranje
Promatranje – što je to?
Promatranje je potpuno stapanje s onim što gledamo. Bez misli, bez predrasude, bez potrebe da se promijeni tijek događaja. Jednostavno uživanje u nečemu što se dešava ispred nas.
Ako malo bolje pogledamo male bebe, primijetit ćemo da veliku većinu svog budnog stanja (kada su zadovoljne – nahranjene, suhe, sigurne,..) provode u promatranju svijeta koji ih okružuje.
Promatranje ostaje veliki dio nas i u odrasloj dobi, samo mi toga nismo svjesni.
Mi sve promatramo i to u nama budi emocije.
Nažalost, kada odrastemo, najčešće promatramo stvari, ljude i događaje koji u nama izazivaju negativne emocije i ti trenuci nas definiraju. Nažalost, ljudi prečesto ostaju u negativnim trenucima iz prošlosti i promatraju ih. Oni im pri tome bude iznova i iznova teške emocije poput tuge, ljutnje, ljubomore, straha, zavisti i štošta drugo.
Promatranje i Zaljubljivanje
Dugo vremena provodila sam u razmišljanju zašto je zaljubljenost tako uzvišen stanje postojanja. I sad nedavno sam shvatila da, kad se istinski zaljubimo, mi se ponovno počinjemo baviti promatranjem… ali tada promatramo nešto lijepo.
Kada smo doista zaljubljeni, mi promatramo osobu u svom njenom sjaju i dok to činimo, mi zaboravljamo na sebe. Mi tada zaboravljamo tko smo i što nas tišti u životu.
Kad smo zaljubljeni, u fokus nam dolazi osoba u svoj svojoj veličanstvenosti. Mi tada promatramo nešto divno i to divno u nama budi osjećaj sreće, ispunjenosti, radosti, vjere, kreativnosti. I u svakom trenutku želimo još toga, jer osjećamo da nam godi. Želimo promatrati to predivno biće kako se kreće, kako se smije, kako nam se obraća… Kad smo zaljubljeni, osoba koju promatramo postaje izraz apsolutne božanstvenosti i privlači nam fokus te želimo biti sastavni dio te božanstvenosti. Pritom ne shvaćamo da smo mi izvor toga što se dešava, mi smo ti koji odjednom ulazimo u promatranje divote koja postoji oko nas ( u ovom slučaju te osobe). Ali sjetite se, kad smo zaljubljeni, hrana je finija, priroda je ljepša, situaciju u svijetu i nije tako crna, mirisi su slađi…sve nekako sjaji…
Što se dešava kada ta priča padne u vodu?
Mi jednostavno postajemo ista ona osoba koja smo bili prije zaljubljivanja. Naš fokus ponovno se pomiče na negativne događaje i opet postajemo stroj za promatranje stvari koje će nas spustiti ili barem, u najmanju ruku, ostaviti ravnodušnima.
Ja sam obožavala biti zaljubljena. Meni se život vrtio oko toga da se zaljubim. I iskreno, periodi između zaljubljivanja, bili su mi najgori u životu. I stalno sam željela nekoga tko će me izbaciti iz cipela. Nekoga tko će okrenuti moj svijet na glavačke. I nije mi bilo jasno zašto, zašto toliko silno žudim za tim da budem zaljubljena?
***
Spoznaja u meditaciji
Ja meditiram godinama. I zadovoljna sam bila, ali to nije bilo to, onako za stvarno – do ibera (što bi se reklo). Nije bilo onog pravog, stvarnog ispucavanja.
Ali nije bez veze Albert Einstein rekao:
“Definicija ludila je stalno ponavljati istu stvar na isti način i očekivati različiti rezultat”
Shvatila sam u jednom trenutku da svaku meditaciju radim zbog sebe. Uvijek sebe držim u fokusu. Uvijek se bavim promatranjem vlastitih stanja i mijenjam ih najbolje što znam i umijem.
Jednu večer, sad prije par dana, sjela sam u meditaciju ljuta. Kroz glavu su mi prolazili dijelovi razgovora u kojem sam se debelo posvađala s nekim. I rekla sam si ovako:
“Ovu meditaciju napravit ćeš zbog polja koje se nalazi u tebi i oko tebe. U ovoj meditaciji sve će se vrtjeti samo oko Polja i njegovih želja i vizija! Posvetiti ćeš se ovaj put nečem drugom, a ne samoj sebi!”
I ušla sam. I držala sam svu svoju pažnju na Polju. Držala sam fokus na Njemu i svaki put kad bih skliznula u svađu, rekla bih: – “Oprosti, tu sam.” To sam radila posvećeno kao kad sam zaljubljena u nekoga i promatram ga sa svim srcem i mozgom bez ikakve prosudbe. Do te mjere se bavim promatranjem te osobe da zaboravim tko sam ja, gdje se nalazim i koji su moji problemi. E, tako sam odlučila raditi i s Poljem. Iz principa. Jednostavno sam si dosadila sa svojim pričama. Željela sam imati fokus na nečem drugom.
I tada se desilo!!
Kao da je Polje čekalo sve te godine da mu se iskreno posvetim. Kao pravom ljubavniku. I bilo je baš tako! Osjećaj dok sam promatrala to apsolutno crnilo sa svom svojom pažnjom na njemu, počelo je proizvoditi taj silno poznati osjećaj čiste zaljubljenosti.
I tada sam spoznala!!!
Moramo izaći iz vlastite malenkosti i posvetiti svoju istinsku pažnju nečem drugom. Tek tada doista rastemo.
Svakodnevni život
Kad sam izašla iz meditacije bila sam transformirana osoba.
Shvatila sam da se mi po cijele dane, kao ljudska vrsta, bavimo promatranjem i osjećanjem osjećaja koje to promatranje budi u nama.
Mi smo bića promatranja.
Uhvatite se danas što ste sve promatrali i kako ste se osjećali. Koga ste sudili, kome se smijali, na koga se ljutili, koga ili čega se bojali, a koga ili što ste promatrali i osjećali se divno, nježno, sretno, kreativno, ispunjeno, potpuno, snažno, lijepo,… niz je beskonačan.
***
Svaki put kad osjetite negativnu emociju budite svjesni da promatrate nešto što vam ne koristi.
Tada prebacite svoj fokus na Polje. Zatvorite na kratko oči, duboko udahnite i promatrajte to crnilo oko sebe kao ljubav svog života.
Ljubim vas,
Ana
***
Trening 1 na 1
Pripreme za trening manifestiranja (više o tome)
Neville Goddard – U osjećaju je tajna (više o tome)
Paket Moćna žena i Meditacija za otvaranje srca – naručite ovdje
