“Stavovi” – Neville Goddard (Zakon i Obećanje)

Stavovi isječak iz knjige „Zakon i Obećanje“ – 12 poglavlje

Neville Goddard

Stavovi

 

„Mentalne stvari same po sebi su Stvarne; ono što se zove Opipljivo, Nitko Ne zna njegovo Prebivalište; u Zabludi je , i njegovo Postojanje u Nemoći. Gdje je Postojanje izvan Uma i Misli?

Gdje je osim u glavama budala?“

… Blake

 

Sjećanje, iako krivo, adekvatno je pozivu istovjetnosti.

Ako se sjećamo nekog drugog onakvim kakvim smo ga poznavali, mi ga ponovno stvaramo u takvoj slici i prošlost će biti prepoznata u sadašnjosti.

 

Zamišljanje stvara realnost.

Ako postoji mjesta za poboljšanje, trebamo ga obnoviti pomoću novog sadržaja, zamisliti ga onakvim kakvim mi želimo da bude, radije nego da nosi teret našeg sjećanja na njega.

“Slika istine je sve ono u što možemo vjerovati”

Sljedeća priča je od onoga koji vjeruje da zamišljanje stvara realnost. Djelovanje po tom uvjerenju promijenilo mu je stav prema strancu te je svjedočio promjeni u stvarnosti.

 

Naši stavovi i percepcija drugih ljudi

 

„ Prije više od 20 godina, kada sam bio mladi farmer koji je tek stigao u Boston da bi pohađao školu, prosjak me tražio novac za obrok. Iako sam imao malo novca, nedovoljno za svoje vlastite potrebe, dao sam mu što sam imao u džepu. Nekoliko sati kasnije, isti čovjek, već vidljivo pijan, zaustavio me je ponovno i tražio novac. Bio sam toliko bijesan što je taj novac potrošen na takav način da sam si dao obećanje da više nikada neću slušati molbe prosjaka na ulici.

Kroz godine sam održao svoje obećanje, ali svaki put kad bih nekoga odbio, grizla me savjest. Osjećao sam se kriv do točke gdje sam razvio oštru bol u području želuca, ali nisam se mogao natjerati da im dam novac.

Početkom ove godine , zaustavio me čovjek dok sam šetao psa i tražio me novac da bi si kupio nešto za pojesti. Vjeran svojem obećanju, odbio sam ga. Njegovo ponašanje bilo je milostivo (graciozno) dok je prihvaćao moje odbijanje. Čak se divio mojem psu i pričao o obitelji u New Yorku koji su odgoji cocker španijele.

Ovaj put me je savjest zaista mučila!

Kako je taj čovjek otišao svojim putem, odlučio sam preurediti tu scenu na način na koji sam želio da se dogodila.

Zato sam stao odmah na tom mjestu na cesti, zatvorio oči na samo nekoliko trenutaka i odigrao scenu na drugačiji način.

 

U mašti..

U mojoj mašti prišao mi je isti čovjek , ali ovaj put započeo je priču diveći se mojem psu.

Nakon što smo pričali nekoliko trenutaka (u mašti), zamislio sam ga da govori: – Nije mi drago što vas moram ovo pitati, ali zaista moram nešto pojesti. Imam posao koji počinje sutra ujutro, ali sam dugo nezaposlen i večeras sam gladan.

Tada sam posegnuo u svoj zamišljeni džep, izvukao zamišljenih 5 dolara  i drage volje mu ih dao. Ta zamišljena scena odmah je utišala osjećaj krivnje i odnijela bol.

Znam iz vašeg učenja da je zamišljena akcija činjenica, i mogao bih svakome podariti ono što traži i pomoću vjere u zamišljenu akciju, pristati na stvarnost u kojoj on to ima.

 

Četiri mjeseca kasnije dok sam šetao psa, isti čovjek mi je prišao i pokrenuo razgovor diveći se mojem psu. – Ovo je prekrasan pas. – rekao je. – Mladiću, ne vjerujem da me se sjećate, ali prije nekog vremena sam vas tražio novac i vi ste veoma nježno odbili moju molbu. Kažem „nježno“, jer da ste mi ga dali, ja bih još uvijek prosio.

Umjesto toga, našao sam posao već sljedećeg jutra i sad sam stao na svoje noge i vratio dio svojeg poštovanja prema sebi.

Znao sam da je njegov posao činjenica kad sam ga zamislio te večeri prije jedno četiri mjeseca, ali neću poricati,  osjećao sam ogromno zadovoljstvo kad se pojavio on od krvi i mesa i potvrdio mi… (moji stavovi su se promijenili) F.B.

 

„ Nemam srebro i zlato, ali dajem ti ono što imam“

Nitko ne smije biti odbačen, svi moraju biti spašeni, a naša Imaginacija koja stvara nova sjećanja je način na koji je izvedeno spasenje.

Osuditi čovjeka zato što je izgubio put predstavlja kaznu onome koji je već kažnjen…

 

….. Ako zamislimo ne lošije o njemu, nego on o sebi, on bi prošao kao odličan. To nije čovjek u svom najboljem izdanju, ali onaj tko zamišlja, vježba duh opraštanja koji stvara čuda. Zamišljanje s novim sadržajem transformirao je obojicu i onoga koji tražio i onoga koji je dao.

Zamišljanje još nije dobilo mjesto u sistemu, niti moralista niti edukatora. Kada dobije, bit će „otvaranje zatvora onih koji su porobljeni“.

Ništa ne postoji za nas što nije spremljeno kroz sjećanje, stoga trebamo se sjećati, ne onako kako je bilo, osim naravno, ako je bilo poželjno, već onako kako želimo da je bilo!

S engleskog prevela Ana Ilijanić Jelušić

(Stavovi, Neville Goddard – 1961)

***

Više od Nevillea pronađite ovdje i ovdje

Za trening manifestiranja prijavite se ovdje, a kako se pripremiti za trening proučite ovdje